Tribina XVIII. – tajne prevoditeljskoga posla

Datum objave: 12. veljače 2025.
Kategorija: Knjižnica | Naslovnica

Tribina XVIII. vraća se u punome sjaju! Ove godine organiziramo gostovanja stručnjaka različitih zanimanja kako bismo učenicima završnih razreda pomogli da se, ako se još kolebaju, odluče za pravu profesiju.

Prva u nizu održala se u utorak, 4. veljače, u prostorima Hrvatskog društva pisaca. Učenici 3. a i 3. c razreda imali su priliku upoznati dvije vrsne prevoditeljice: Katarinu Penđer i Leu Kovács. Razgovor s njima vodile su profesorice Blaženka Čović i Petra Gverić Katana, razotkrivajući pritom mnoge tajne prevodilačkog zanata: od prvih prevoditeljskih iskustava, strasti prema jezicima i mnogobrojnih vrsta prevođenja. Simultano, konsekutivno, književno? Ma nema problema!

Učenici 3. a razreda, naši romanisti koji nastavu slušaju i na francuskome jeziku, pritom su, slijedeći upute Lee Kovács, plodne i svestrane prevoditeljice s mađarskog, engleskog i francuskog (ujedno i nekadašnje učenice naše gimnazije!), stekli iskustvo „chuchotagea“ – simultanoga prevođenja šaputanjem. Razgovor su, naime, tumačili svojim gošćama iz Francuske, koje su im stigle na razmjenu. Svaka čast!

Katarina Penđer, pak, koja prevodi s engleskog, talijanskog i kineskog jezika, učenike je uputila u tajne kineskoga pisma i kaligrafije te u detalje studija sinologije.

Među ostalim, prevela je i romane Liu Cixina, autora „Problema triju tijela“, čiju adaptaciju možemo i gledati kao seriju na Netflixu. Obje naše gošće uspijevaju živjeti od prevođenja, koje im nije samo posao, već i strast koju doista žive. Putovanja, rezidencije, nagrade, boravci u zemljama s čijih nam jezika približavaju književna djela, borba za bolji položaj prevoditelja i njihovu vidljivost čine ovu profesiju uistinu uzbudljivim izborom zanimanja. Fakultet na kojem možete studirati prevođenje u Zagrebu je, naravno, Filozofski,  no i u drugim gradovima ne nedostaje programa za sve zainteresirane. 

Na samome kraju tribine poigrali smo se prevođenjem poslovica i izreka s talijanskog, engleskog i francuskog jezika, tražeći im ekvivalente u hrvatskome. Bilo je teško – ali ne i nemoguće!

A naši su učenici pokazali zavidno znanje jezika! Uostalom, i Lea i Katarina odlučno tvrde: važno je dobro poznavati strani jezik, no za  dobra je prevoditelja najvažnije – odlično poznavati vlastiti.

Na kraju, zahvaljujemo svojim gošćama, koje su odvojile svoje dragocjeno vrijeme za nas i donijele nam na poklon svoje divne knjige! Evo i njihovih omiljenih prijevoda, koje su i nama preporučile:

Lea Kovacs:

Földényi F. Lászlo: „Pohvala melankoliji“

Jonathan Littel: „Dobrostive“

Árpád Kollár:  „Dol, napisao Estragon”

Katarina Penđer:

Roberto Esposito: „Institucija“

Ai Weiwei: „1000 godina radosti i tuge“

Margaret Atwood: „Ludi Adam“

U nastavku možete pročitati biografije naših vrijednih i mudrih gošći.

Katarina Penđer rođena je 1987. godine u Šibeniku. Nakon završene osnovne i srednje škole u rodnom gradu nešto južnije završila je studij talijanskog i hrvatskog jezika, a potom se odselila u Zagreb, gdje živi i danas. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je sinologiju. Prevodi prozu i publicistiku s talijanskog, engleskog i kineskog jezika, katkad i za Treći program Hrvatskog radija, a najradije čita kao lektorica ili naprosto čita. Prevodila je Margaret Atwood, Paola Rossija, Roberta Calassa, Liu Cixina, Ai Weiweija, Donatellu Di Cesare i druge autore. Radi u „nadrealnom“ sektoru kao samostalna umjetnica. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Lea Kovács rođena je 1981. u Vukovaru. Diplomirala je hungarologiju te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Zagrebu kao samostalna prevoditeljica i kao sudska tumačica za engleski, francuski, mađarski i srpski jezik. Bavi se pisanim, audiovizualnim i usmenim prevođenjem. Prevodi mađarsku i francusku književnost na hrvatski, a povremeno i hrvatsku na strani jezik. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i platforme Translab za francuski jezik, Hrvatskog P.E.N. centra, Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja, Društva sudskih tumača i prevoditelja, Zajednice za prevoditeljstvo HGK i Mađarskoga društva pisaca (Szépírók Társasága). Sudjeluje na strukovnim konferencijama i prevodilačkim radionicama u Hrvatskoj i inozemstvu (Mađarska, Španjolska). Dosad je u Mađarskoj vodila nekoliko međunarodnih radionica prevođenja poezije. Dobitnica je posebne pohvale Odbora za dodjelu nagrade “Iso Velikanović” za prijevod zbirke pjesama Tijelu Szilárda Borbélya za 2018. godinu, a 2020. godine dodijeljena joj je mađarska Nagrada János Sziveri.

Napisala: Petra Gverić Katana, prof.

Pročitajte još

Skip to content